odlične fotke, bravo za dubrovčane!!! :))

izvrsnih tu fotki ima! bravo za autore

Čestitam, stvarno ima dobrih,

meni se svidjele 1.,2. i dvije 14.

Ima dobrih fotki, pozdravljam moje prijatelje. Mislim da ste kao foto klub dosta aktivni, uključivši i izlet na Plitvice. Šteta što naš foto klub u Splitu nije aktivniji po tom pitanju, jer veću šansu uglavnom dobivaju profesionalci.

..zahvaljujem @ viperu ..na profesionalno odradjenom zadatku

..takodjer cestitam izabranima i kolegama koji su participirali u natjecaju

..neka slijedeci bude EROTIKA :)))))))

odlične fotke :)

Sa zadovoljstvom sam prihvatio ponudu Igora Bratulovića da napišem

Predgovor katalogu izložbe fotografskih slika

članova foto kluba Marin Getaldić iz Dubrovnika

Kako bi tih nekoliko redaka mog promišljanja o zadanoj temi bilo dostupno svim fotozinericama i fotozinerima, a ne samo posjednicima kataloga izložbe, ovdje stavljam na uvid čitav tekst sa linkovima na odgovarajuće fotografske slike.

Protrčimo li kroz povijest fotografije, nameće nam se zaključak da su slike ceste, ili slike sa ulica kao motiv koji određuje genre fotografije poznat pod nazivom „fotografija ulice“, od samih početaka pratile nastajanje ovog moćnog medija.

Prvu sliku slikanu svjetlom uhvato je Nicéphore Niépce 1827. godine (prema nekim izvorima 1826. godine), snimajući kamerom sa prozora sobe, a snimio je „dio ulice iza kuće“ – dvorište zgrade u kojoj je istraživao „heliografiju“ (kako je nazvao svoj postupak svjetlopisnog bilježenja slika). Da je kojim slučajem sačuvana ftografska slika snimana kroz prozor sa druge strane zgrade (zacijelo je Nicéphore Niépce snimao i taj motiv), bila bi to prva prava fotografska slika ulice.

Nicéphore Niépce, prva (sačuvana) heliografija

Jedanaest godina kasnije nastala je fotografska slika Boulevard du Temple, prva prva fotografska slika ulice u povijesti fotografije, a snimio ju je Louis Daguerre 1838. godine, takđer sa prozora zgrade. Prema nekim autorima, to je i prva fotografska slika na kojoj su zabilježeni likovi „dvojice“ ljudi! Bulevard du Temple kojim su svakodnevno kolale tisuće ljudi, mnoštvo fijaker i kočija, na ovoj slici zjapi avetinjski prazan, jer tijekom dugotrajnog fotografskog snimanja nije se dospio zabilježiti niti jedan ljudski lik prolaznika, osim „te dvojice“, čistača cipela na uglu bulevara i „njegove mušterije“. Mislim da je na slici ipak snimljeno više ljudi od „te dvojice“, ali samo jedno je sigurno. Snimljen je samo jedan čistač cipela (jer on je stalno sjedio na svom mjestu), a „onaj gospodin koji je zaiskao da mu se očiste i nalašte cipele“ nije samo jedan. Čišćenje i laštenje cipela traje samo ok dvije minute, a slika je zasigurno snimana više desetaka minuta. Dakle tijekom snimanja slike kod čistača cipela (ako je imao dobar promet tog dana) izredalo se barem pola tuceta mušterija no svi su oni pred čistačem cipela (i pred kamerom) zauzeli istu pozu. Tako su se i naslikali na fotografskoj slici Louisa Daugerrea, sve jedan preko drugoga. Na slici je dakle samo jedan čistač cipela i nekoliko prolaznika kojima je pružao svoje usluge.

Louis Daguerre, Boulevard du Temple

William Henry Talbot (1800-1877) prema neki autorima je istinski otac fotografije. Napravio je velik broj kamera i oduševljeno pisao u svoj dnevnik sve što je otkrio u svojim istraživanjima slikanja svjetlom. Fascinirale su ga male sličice sa pomno naslikanim svim i najsitnijim detaljima motiva. Sličice kakve ni jedna ljudska ruka nije u stanju naslikati. Bio je oduševljen otkrićem da leće sa kratkim fokusom daju malu ali oštru sliku (sa svim detaljima kao i na velikoj slici), ali isto tako da ne traže dugu ekspoziciju pa se slika može snimiti za „samo 3 minute“! Tako je 1840. godine snimio sliku ulice „strpljivi kočijaš“ (ekspozicija 3 minute). Kočijaš kojeg je Talbot snimio tog dana nije baš imao puno posla. Jednostavno, naslonjen na svoj „cab“ čekao je da naiđe neka mušterija. Gospodin uopće nije pozirao, a iskreno mislim da nije ni imao pojma čemu služi ta mala kutijica na tri štapa koju je g. Talbot stavio pred njega. Tom slikom je ulična fotografija sišla sa prozora na pločnik i nastavila svoj nezaustavljivi hod kroz povijest.

William Henry Talbot, strpljivi kočijaš

Roger Fenton je snimao na cesti i sa ceste kamerom-laboratorijem koju je na kotačima vukla zaprega. Svoj photographic van, kameru studio i laboratorij provozao je ratištem Krima 1855. godine snimajući na velike ploče, ali u kolima je bilo i manjih kamera za snimanje na manje formate, pa je tako nastala i ova slika na kojoj je zabilježen Marcus Sparling, Fentonov prijatelj dok sjedeći na photographic vanu čeka da se zaprega vrai sa timarenja.

Roger Fenton, Marcus Sparling on photographic van

Otkriće filma kocem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća dalo je novi polet uličnoj fotografiji, a konac milenija iznjedrio je digitalnu fotografiju kojom ulična fotografija nastavlja svoj hod vremenom što protiče. Slike se mogu hvatati i slati na drugi kraj svijeta za manje vremena od onog koje je trebalo pionirima fotografije da namjeste svoju kameru.

Poruke iz ovih nekoliko redaka protrčavanja kroz povijest fotografije neka budu naputci posjetiteljima izložbe u sagledavanju ovih 25 fotografskih slika ulične fotografje.

U Zagrebu, 7. prosinca 2010. prof. Ivica Kiš dipl.ing.arh.

Hvala Ti prijatelju.

sve crno bijele?