Već sam stavio podsjetnik za taj dokumentarac....

Pogledah, ima vrhunskih slika stvarno.

Za vrhunsku fotografiju (osim fotografa samog) triba:

- zanimljiva, neobična lokacija/subjekt

- predanost

- $$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$ :))

Meni možda najbolja ona sa kravom, di čovjek prelazi rijeku sa kravom. Neke su i totalno bezveze, npr. onaj medvjed sniman iz vode pa onaj dečec iz plemena, oni zeleni krovići također...

Upravo tako, weberica :-) Ako ne znaš napraviti zanimljivu fotku u svojoj ulici, nećeš to znati ni na Petoj aveniji ;-)

kud baš petoj aveniji :P

Ako u nekom mjestu, državi, području, uspijes napraviti fotku koja je zanimljiva i privlačna lokalnom stanovniku onda je ta fotografija nešto što vrijedi...

Meni je najbolja ona iz Egipta(iz prodavaonice kruha), jer je spontana a opet sadrzi sve informacije o doticnoj temi. gdje,kako , što(uz pramide u pozadini )

smičiklasova? si lud? tam su zaštitari od fine i banke to je opasnije nego u amazoni :D

@susko: jel vidiš ovog Autischera, ide po samim egzotičnim lokacijama tipa, centar Zagreba, zagrebačka groblja itd. Zato i ima tak dobre fotke kaj ode 10 000 km od kuće na neku egzotičnu lokaciju i sa sobom vuče opremu od 50 000 .€

Eh, da ja idem na egzotične lokacije s tak skupom opremom, i ja bi imal tak dobre fotke ko on, lako je njemu...

Upravo odgledah prekrasan dokumentarac " Deset najboljih fotografija" koje je odabrao naš vrhunski majstor Đelo Hadžiselimović. Ostao sam doista fasciniran viđenim.

Početi ću od kraja; doista treba odabrati temu i pristupiti joj sa žarom, te razmišljati o svemu, poštivati ljude koje snimamo...

Dojmilo me sve, ama baš sve.

Gledajući fotke Fritza Hoffmanna, ljudi koji prelaze preko rijeke, koji s kravom prelaze preko rijeke, to je majstorija prava. Tu se doista živi u skladu s prirodom.

Sedmogodišnja suša u Australiji i izuzetne fotke Amy Thansing su doista umjetnost, a vidjeli smo kako nastaju...

Podzemne špilje Stephena Alvareza, e tu skidam kapu...Odišu hrabrošću, rizičnošću...

Drugo lice islama u Indoneziji...e to je priča za sebe. Mislim da bih upravo tu fotografiju izdvojio kao mog favorita. Pored ljepote ima izuzetno snažnu poruku, taj čudesni čador, doista je učinio vrhunac umjetnosti u toj fotki. Djevojčiva koja je otkrivena i još čedna, razdragano maše rukama a samo za koju godinu i ona će biti ravna onima iza nje u crnome...Sjajna fotka!

Zeleni krovovi svijeta, pleme Hadže koje nestaje u Tanzaniji, nestašica hrane u svijetu, tu doista ne možeš ostati ravnodušan...moraš se emotivno povezati sa tim ljudima...

Poluotok Kamčatka, vrh vrhova...opasno, rizično, treba pokazati svu svoju hrabrost i umijeće a treba imati i velika materijalna sredstva za realizaciju plana.

A za napraviti dobru fotografiju treba čekati i po godinu dana, kao što smo vidjeli na zadnjem primjeru, odnosno na br. 1, primjer sekvoje...

E ljudi moji, sada stvarno vidim gdje sam ja sa svojim slikama Rovinja, mora, ribara...Ajmeeee meniiii...Ovo me oborilo s nogu...

U praksi, recimo jedan primjer..odem ja u Pariz na 4 dana i što mogu u ta četiri dana snimiti? Mogu snimiti par turističkih fotki i ništa više jer sam previše impresioniran gradom, prvi put sam tamo i sve mi je zanimljivo kao i tisućama turista koji šalabajzaju po gradu.

Ali, da sam u Parizu, recimo, mjesec dana, e to već mijanja na stvari. Imam vremena proučavati i tragati te realizirati fotografiju koja će biti više od turističke razglednice, koliko god ona atraktivna bila.

Moje fotke nastaju nakon 8 sati rada u brodogradilištu Uljanik gdje lupam macom od 10 kg i radim motore za brodove , nakon Uljanika i 8 sati lupanja s macom trcim kao fotoreporter po Puli do 22 sata. Između toga uspijem opalit koju fotku za svoj gušt dok tražim 12 kuna po đepu za Birru :)

Već jesam, hahahahaha :-))))

ha,ha,ha . Nakon toga mogu držati teleskop bez stabilizacije :)

weberice & autischer - da, zato je Hrvatska redovita u NG-u i sličnim vrhunskim fotografskim izdanjima.... NOT! :)

Generalno, zapadnim fotografima/izdavačima/čitateljima je zanimljiva egzotika, nešto novo, spektakularno, zanimljivo i neistraženo, a toga u nas baš i nema.

Ako je tko od vas gledao Baraka, vidit će da Hrvatske baš i nema nigdje.

Ne kažem samo za nas, nego fotografi iz daleko većih zemalja poput SAD-a, Kanade i sl idu svakamo u potrazi za novim kadrovima i subjektima.

ma varaš se susko, ameri nas još nisu ni otkrili, viš da na fox news misle da je tu bugarska :P

fox news

baš tak, kaboom :-))

ma šuško samo zna o opremi...o fotografiji nema pojma

susko, eto ti primjer tvog rodnog Šibenika...čovječe, pa u Šibeniku gdje god okreneš objektiv imaš kadar...od samoga grada pa preko tržnice, okolice..možeš birati > hoćeš vedute, hard-core uličnu, zalaske..nudi se sve na dlanu.

Živiš u jednom od najljepših gradova koje ja poznam i da to ne iskoristiš... cccc

Dobru fotografiju možeš snimit bilo gdje, ali onu "pravu"?

Hrvatska nije po ničem specijalna u svijetu (osim možda po HDZ-u :))

Ljude ne zanima prosjek.

Kad smo već kod motiva i egzotičnih lokacija, mislim da bum ovu nedelju otišel na Jakuševac. Takvih motiva vjerojatno nema ni u New Delhiju :-)

Ma Hrelić rulez. Pa kad se cigo namjesti pred fotić i pita: "Oću bit u 24 sata?!. Ajde buraz sredi da budem u 24 sata!" :-)))))))

OK, ima i onih koji viču: "Buuurazzzz, nemoj da fotkaš jel će da imaš problema! Mora prvo me pitaš jel smiješ me fotkat!" :-))))

nisam dugo slikala po hreliću al sam nedavno išla isprobat novi objektiv na plac , ma svi su se htjeli slikat , zvali me, pozirali , onda sam im napravila slike i donijela pa mi platili u bananama, narančama, orasima :D ma super je ta ekipa tamo kad ih skužiš

Colle je najbolje to sažeo. jasno je da je prvo i osnovno najvažnije da je netko dobar fotograf i da zna uočiti detalj ili kreirati sliku kakvu je zamislio.

no mnoge fotke koje gledamo, koje dobiju nagrade kao vrhunske, nastale su od strane fotografa koji imaju para i prilike putovati tamo gdje su motivi nama egzotični (i to je netko gore napisao da je relativno i s tim se slažem).

ima kod nas na zinu vrhunskih fotografa, koji su i uz jeftiniju opremu napravili fotografije koje su usudila bih se reći bolje od viđenih, a na domaćem terenu ili su pak imali prilike (naši vojnici recimo) otići u neki nama daleki kraj i uškljocati ljude i prostore koji prikazuju njihovu dušu a da nisu godinu dana potrošili samo na to nego su činili to uz svoje redovne dužnosti. pa onda radije od njih čujem što i kako :)

a tu domaće, ok - sekvoje su me fascinirale i likovi su bili u šumi u kojoj sam bila i ja prilikom posjeta SADu. ali zaboravljate na fenomenalne fotke naših fotografa amatera koje su nastale u HR, bilo da su snimali prirodu ili nešto drugo (vidjeth genijalnih slika sa sportskih događanja recimo). ili pak fotografije čiju su kompoziciju sami stvarali što je opet drugi vid umjetnosti, no o dokumentarcu su bile te prirodne i sovcijalne teme.

sve u svemu, volim pogledati takve dokumentarce, ali da sam preveć fascinirana viženim - nisam. iskreno, i ja bih voljela biti takav vrhunski fotograf pa da me plaćaju da snimam po prirodi :)smatram da imam dovoljno talenta da bih ga dobro iskoristila kad bi za to imala para ;)

Dobro, treba reći da njihovo posao se bazira na stvaranju ekskluzivnih fotografija, to na tržištu ide, one jesu zanimljive, one imaju prođu na bogatom tržištu, oni od toga žive ali iritira njihovo samopredstavljanje kao fotografskih supermena. Vjerojatno u tome nisu krivi sami fotografi i ekipa koja pokušava zaraditi svoj novac koliko marketing koji je glorificirao svoju kompaniju, ali s krivim naglaskom.

meni najbolja ona u pustinji, ona sa retrovizorom...

Negdje sam pročitao raspravu u kojoj se rekne ( otprilike citatujem) : "opsjednutost bogatih Bijelaca da putuju po svijetu i slikaju etnofotografije izrodila je jedan čitav žanr tipa NG", potom ide malo pljkuvanja po čitavoj mašineriji ( danas je moderno pljuvat po svemu i začinit zavjerom).

Ide i neki zaključak tipa "osim dječačke opsjednutosti avanturizmom, takove fotografije obožavane su i samim pojmom identifikacije: biti Bijel, putovati, biti bogat, biti gdje nitko nije...."

Danas se puno lakše putuje no nekada, što se osobito vidi u priljevima egzotičnih portreta. U Havani ima jedna starija teta s naočalama velike dioptrije, urešene kose koja u zubima drži čačkalicu na koji je nabodena cigara ( inače bi joj se cigara raspala u ustima, a to košta) i koja naplaćuje fotkanje pol dolara. Svako iz Hrvatske tko je bio na Kubi uspio je tu tetu bacit u kakve novine il na kakvu izložbu ( "član našeg fotokluba posjetio je daleku i egzotičnu Kubu i otamo je donio niz izvrsnih fotografija koje prikazuju do sada ....."). Nagledao sam je se i na svjeckim medjima. Nikad dosta te tete. Takvim tetam se tržište nikada neće zasititi. S Carlom Bruni oće....

Malo off topic al to su moje dvije lipe.

In topic: ona reportaža iz Tanzanije mi je sasvim OKE, tehnički izvrsne, dinamičke fotke. Al dakako nije moglo proć bez konfekcije tipa :"egzotičnih portreta" dječaka, osobito jednog čija se osobitost "vidi u pogledu s portreta".

pa napravite seriju zanimljivih fotki napišite popratni tekst i prodajte to nekom...

i da weberica u švicarskoj nema beskučnika i siromašnih koji jedu iz kanti za smeče...

Viš, ja u Šibeniku uvijek imam ideju ;)

colle, i ti pročitaj sa razumijevanjem što sam ja napisala

Vidim da svi vole Šibenik :) i to mi je drago, samo šta drugačije na Šibenik gleda netko tko u njega dođe nego netko tko tu i živi. Ne mislim samo o fotografskom pogledu. Ovdje je nama domaćima zeznuto slikavati ljude jer smo manja sredina u kojoj se puno ljudi poznaje i prepoznaje i nikad ne znaš kako će netko reagirati npr. zato šta znaju da se npr. družiš sa njima ne dragim ljudima ili tko ti je rođak i takve gluposti... Raznolikost je ogromna i svatko gleda drugačije na svaki kadar, mada bi se i mi iz Šibenika htjeli maknit negdi drugdi da malo razbijemo (i fotografsku) svakodnevicu, a mislim da tako razmišlja i većina zineovaca kada vidi neke lijepe fotke iz nekih drugih krajeva Lijepe naše i svijeta...

i da nije problem u njima koji pokušavaju nešto napravit i prodat nego u nama koji ne znamo gdje smo....

@oggy30: jesi u redu, da nisi bolestan? Zvučiš mi jako ozbiljno :-)))))))))

Tomislaw jesam bolestan, preozbiljan, al me fascinira još uvjek kad neko postavi pitanje, svede se na podjebavanje i gnjavlje, umjesto konretnog odgovora, joj kak je to blesavo, si procital uputstvo i slično, meni je zin uvjek bilo mjesto gdje mogu podjelit fotke i trenutke koji drugi ne mogu ulovit i pomoč ljudima kojima treba, ne znam čija je poslovica, al nema glupih pitanja nego samo odgovora...

Ja ovim putem protestiram protiv protežiranja pandi, koje su kao ugrožene a simpatične a zapravo žderu ogromne količine bambusa, prde i buše ozon. A jadni baiji-i zato jer su neugledni, ćoravi i iz mutne vode izumrli su u tišini.

ramone@ pa da, mujo vidi fotku sekvoje i ne kuži kaj je sad to tu umjetnost, drvo ko drvo, ima i on šljivu u dvorištu, slikavo ju s ajfonom :P

ljudi dragi bez ljutnje, gnjavljenja ili bez bilo čeg sličnog, zapravo ne mogu vjerovat da su u par godina ubili tako ljep grad ko što je Šibenik, a ima još gradova i gradića imate ideje , kadrove i škljocove, pa pokažite da ste bolji od svih....

pa ako nemreš izbječ iskoristi, napraviš temu od dizalica, skela, auta, znakova, reklama, grafita, kontejnera, tenda od kafića i ostalog smeča...., al kad vele da buju naplačivali kazne za klime, satelitske, štrikove za veš onda je to udar na standard građana....

Stipe snima lokalno i naravno da ima manje troškove, ali da mu daju zadatak da snimi reportažu na drugom kraju svijeta u nekoj zabiti kud ne voze čarter letovi i Stipe bi nabio troškove, bez brige.

I eto, dok neki samo tu hraćkaju, čovjek je napravio desetak reportaža i naslovnica u nationalu, bravo Stipe :)

Odlične fotografije, dodu[e ja ih ne bi stavio u tom redosljedu ali sve su vrhunske.

BTW bilo mi je smiješno kada su se autori "zelenih vrtova" na krovima žalili kako ljudi ne kuže koliko truda treba uložiti u dobru fotografiju. Ja očeikvao kako će pričati o traženju i odabiru lokacija, o obradi fotografija, ma o bilo čemu osim ono što su rekli. Kao, namučili su se jer su morali hodati preko dasaka i nositi ruksake sa opremom ....joj kako mi ih je žao.

gledao sam taj dokumentarac i ranije ( dao mi ga prijetelj sprženog na dvd-u) - moji dojmovi su sljedeći - gledano iz naše HR perspektive: NG ima puno para, fotografi su dio tima, vrijeme nije problem; kod nas se malo radi timski; mnogi fotografi skrivaju informacije jedni od drugih ( o opremi ,tehnikama koje koriste, o budućim projektima ) - davno sam razgovarao sa jednim bivšim prijateljem i u razgovoru spomenuo što planiram snimati, za par dana me lik nazove i kaže "bio sam kod urednika NG-a i dogovorio temu XY" , tj. onu koju sam mu spomenuo u razgovoru. I kome da sad vjeruješ; vi ćete vjerojatno reći - ko ti kriv kad si naivan...

Što se tiče tih 10 fotki - pogledajte smo opremu koju je Nick Nichols koristio za sekvoju. :))

mario1, žao mi je što ti se to dogodilo. :(

Mislim da danas više treba čuvati ideje nego fotografije. Fotografiju može napraviti svak više ili manje dobro, a rijetko tko ima ideju što snimati pogotovo kad su novine i časopisi u pitanju gdje je već sve obrađeno milion puta.

hej blue, ma nije to neki bed.

Ja tu moju zamišljenu reportažu nisam nikada napravio. Ne ljutim se na čovjeka, inače skidam mu kapu na trudu.

Kaj se tiče Stipe Suraća, on je sigurno u klasi ovih 10 fotki, jedino što će u nekom svjetskom angažmanu uvijek imati prednost neki prosječni amer. Iz našeg "regiona", koliko mi je poznato, jedino je Arne Hodalič objavio reportažu u NG-u o Ljubljanici.

Što je to opet na TV ?

pogledaj na Yubito-u...možda ima :)

Zapravo me kao ihtiologa amatera jednako boli i baiji i "Giant Panda of the Rivers": Chinese paddlefish. Al eto, nisu ta stvorenja zgodni ko pande....