Gorane, ništa neobično,(samo) loš dah novog vremena:-)

Eh, begonja, ili Gorane, sve se rapidno mijenja vezano uz internet i društvena događanja na webu. Meni fale newsi, star sam, pa ih se sjećam. :o).

Agni, da, dobro si napisala, loš dah novog vremena.

AriesZG ne znam gdje ti radiš, ali tak nekak, kak si napisao.

Mi smo ionako samo još jedna civilizacija u nizu na našoj Zemlji.

Uh baš sam mračan, a ne smijem takav biti.

Sve bu o.k.

ak se more avion naučiti prek jubitjubija, kak se ne bi onda i fotografirati i biti fest pametan.

ma imam osjecaj da ni na fejsu nema bas neki virtualnih druzenja...evo biah neko vrijeme u grupi analogna fotografija...ekipa samo stavlja slike, niti to itko ikom komentira/lajka niti ista...nisam dojma da se sve to preselilo sa forum na drugi medij nego da je nekako splahnulo..u bilo kojem obliku :/ ne znam

Evo ja se šećem, u ruci mi fotoaparat i nemam facebook :)

@prolaznik

Like ... :-)

ima jedna zanimljiva skupina instagramera ovjde u Manchesteru. Inace ekipa se skuplja oko jednog profila (vise ni ne pamtim ime) i organizira raznorazne fotosetnje. Supruga mi je bila clan te grupe jedno kratko vrijeme kada smo dosli ovdje, vise radi socijalizacije nego fotografije. Jednom sam sa njom bio na eventu, posjet famoznoj Chetham's knjiznici u koju se ne moze uci slobodno vec samo u organiziranim grupama(knjiznica gdje su Marx i Engles raditi na manifestu). U svakom slucaju event je bio hvale vrijedan sto se organizacije tice (besplatan! :) ), ali sto se tice interkcije izmedju ljudi, ona nije postojala. Svak bi se zabio u svoju kameru, slikao ko lud sve i svasta okolo, i valjda zurio doma da to objavi na svom profilu. Mislim da je svrha takvih druzenja potpuno promasena. Kao da vecina koristi fotografiju da bi napravila neki uspjeh, a realno je da nikog i nije briga za nase fotografije, niti je uopce bitno tko je kakav fotograf. Uvijek je tu i neka doza natjecanja koje uopce ne bi trebalo biti. Ali ljudi smo, to ocito tako ide.

Ne znam jel manjak para, ili ljudi MISLE da im je premalo para, jer pomoću novca se jedino mogu realizirati današnje konzumerističke potrebe

Ne velim da je novac nevažan, ali to je danas božanstvo kojemu se svi klanjaju... i tu dolazimo do one pohlepe koju sam spomenuo pa je izazvala burne reakcije. Ima tu i cijela paleta raznih drugih negativnosti, sebičnosti, sebeljublja, zavisti...

Naglašavam, ne govorim o fotiozinu, nego OPĆENITO, da se ne bi opet netko našao uvrijeđen. A ako se ipak nađe uvrijeđen ili se prepozna, to nek riješi sam sa sobom, nek stane pred špigl i pogleda se u oči, a ne da mene krivi što sam to napisao...

Društvo je danas otišlo u nekom drugom smjeru nego je bilo prije 20 godina (kod nas, a vani vjerojatno još i prije)... Prioriteti su danas posve drugačiji sviđalo se to nama ili ne.

@prolaznik: tako nekako, ali nisam htio napisati jer u statutu piše da se ne smiju koristiti ove kratice ;))))

Usput, nigdje nikad, ni uživo, ni na bilo kojem forumu, nisam kao na Fotozinu doživio da mi se netko otvoreno zaprijeti, da me pokušava ušutkati...to je bio vrhunac. U svakoj normalnoj državi, to bi bilo sancionirano. Ali, pošto mi ne živimo u normalnoj državi, moja prva reakcija je bila > makni se od toga...I, što da dalje pričamo o "forumima, druženjima, klubovima"?. Mogu biti samo cinični promatrač. No, to je do administratora...

Kako vrijeme prolazi, tako se sve vise povlacim u sebe i sve manje sudjelujem u druzenjima. Ne zato sto ne bih imao nesto za reci, nego... predpostavljam iz iskustva kuda to vecinom vodi pa se ne zelim opet razocarati i gubiti vrijeme. Radije ga potrosim na nista dok se pokusavam odmoriti. A i ljudi postaju drukciji, u losijem obliku, rijetkost da se naidje na nekoga tko je ostao koliko toliko normalan. Proslih godina sam se htio vidjeti s nekim osobama koje su mi ostale u lijepom sjecanju, nasao se s njima i pozalio, jer gledaju kao da nesto trebam od njih pa se boje to dati, a kada shvate da ne trazim nista nego samo druzenje onda ismijavaju. Sto se tice ostalog drustva, uvijek se pojave zlonamjerni pojedinci koji vrebaju da nekoga iskoriste, i onda se to s vremenom raspadne. Ima jos kojekakvih gluposti u ponasanju, ali svatko je valjda lud na svoj nacin, pa se na to ne obraca paznja. Pa onda svakodnevne brige i obaveze, zbog cega druzenje postane sve rjedje. I onda se jednog dana pogledam u ogledalo i shvatim da sam postao mrgud isti kao oni prije mene koje sam bez uspjeha pokusao odgovoriti od toga. Ponekad dok pregledavam stare stvari onda naidjem na zapisane kontakte osoba s kojima sam se htio bolje upoznati i opet ih spremim nazad.

Prolazeci upita Haso: "O Mujo sta sjedis i razmisljas", a Mujo odgovori: "Ne, nego samo sjedim."

... i onda se dosjetim da bi mi jedna fotografija koju sam pokusao napraviti prije ne znam koliko godina uspjela da sam koristio ektar... (ne bi mi uspjela jer ga tada ne bih znao koristiti, ali eto...)

Nevezano za ovo, prije puno godina me poznanica pitala da naslikam sliku prema njenoj fotografiji. Pokusao sam, ali nisam bio zadovoljan. U medjuvremenu smo se posvadili i nismo si dobri (imala je los dan, a bas sam ja tada naisao da se istrese na mene, bez kasnije isprike). A ja jos uvijek s vremena na vrijeme razmisljam o tom crtezu.

Kako prolazi vrijeme, sve manje ga imam za hobije, sve manje je dobrih foruma i kvalitetnih stranica, mozda vise ni nema osoba u stvarnosti koje imaju volju nekoga savjetovati.

Eto, uspio sam i ja napisati tekst nakon dugo vremena, nema nekog smisla, ali nece nitko primijetiti jer je to sada u modi.